Petar II Petrović Njegoš – Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može

Petar II Petrović Njegoš: Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može. Vladika Danilo Đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom počine. je li instinkt al’ duhovni vođa, Ovde ljudsko zapire poznanje! Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka. Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija! Ako sablju poljubiš krvavu i zaploviš u noćne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje. Žrec Evrope s svetoga amvona huli, pljuje na oltar Azije; lomi teški topuz azijatski svete kule pod sjen raspjatija. Krv pravedna dimi na oltare, ćivoti se u prah razvijaše. Zemlja stenje, a nebesa ćute... Luna i krst, dva strašna simvola - njihovo je na grobnice carstvo. Sljedovat im rijekom krvavom u lađici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo. Ali hula na svešteni ćivot koji ga je mlekom odranio - to mi prsa u tartar pretvara. Čvor ne treba na pravu mladiku; što će luna na krst stradanija, što l’ bijela suncu na zjenicu? Vjero prava, kukavna siroto! Strašno pleme, doklen ćeš spavati? Neki jedan, to je ka nijedan, nako da je više mučenija. Vražja sila odsvud oklopila; da je igđe brata u svijetu da požali, ka da bi pomoga. Pomrčina nada mnom caruje, mjesec mi je sunce zastupio. Uh, što mislim, kud sam zaplivao? Mlado žito, navijaj klasove, pređe roka došla ti je žnjetva. Divne žertve vidim na gomile pred oltarom crkve i plemena; čujem lelek đe gore prolama. Treba služit česti i imenu. neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može - nek ad proždre, pokosi satana! Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje. ...
Back to Top