Čarls Bukovski - Genijalnost gomile (u prepevu i kazivanju Dušana Vojnovića)

Genijalnost gomile Čarls Bukovski (1920-1994) Dovoljno je izdajstava, mržnje, nasilja, apsurda u prosečnom Ljudskom biću da podmiri potrebe bilo koje vojske, bilo kog dana I najbolje ubijaju oni koji protiv toga propovedaju I najbolje mrze oni što ljubav propovedaju I najbolje ratuju oni što mir propovedaju Oni što boga propovedaju, boga trebaju Oni što mir propovedaju, mira nemaju Oni što mir propovedaju, ljubavi nemaju Čuvaj se propovednika Čuvaj se znalaca Čuvaj se onih što stalno knjige čitaju Čuvaj se onih što siromaštvo preziru Ili se njime ponose Čuvaj se brzih na hvalu Jer očekuju da im se ona vrati Čuvaj se lakih na cenzuru Oni se plaše onog što ne znaju Čuvaj se onih što stalno gomilu traže Jer sami ništa nisu Čuvaj se prosečnog čoveka, prosečne žene Čuvaj se njihove ljubavi, njihova ljubav je prosečna Traži prosek. Ali, u njihovoj mržnji ima genijalnosti U njihovoj mržnji, ima je dovoljno da te ubije Da ubije bilo koga Ne tražeći samoću Ne razumevajući samoću Pokušaće da unište bilo šta Što se razlikuje od njihovog Nesposobni da stvore umetnost Neće razumeti umetnost Smatraće svoju stvaralačku manjkavost Tek manjkavošću sveta Nesposobni da potpuno vole Smatraće tvoju ljubav nepotpunom A onda će te zamrzeti I njihova mržnja biće savršena Kao blistavi dijamant Kao nož Kao planina Kao tigar Kao kukuta Njihova vrhunska umetnost. Preveo Dušan Vojnović - mart 2022. Henri Čarls Bukovski (1920-1994), američki pesnik i pisac koji je svojom beskompromisnim stilom prožetim autentičnom životnom energijom i ništa manjom ranjivošću, koja ga je očvrsla kao ličnost i stvaraoca, uticao na generacije pisaca, pesnika, rok muzičara, glumaca i filmskih reditelja svuda u svetu. Napisao je na hiljade pesama, od kojih je većina objavljena posle njegove smrti, šest romana i brojne kratke priče. Sve u svemu, više od 60 knjiga. „Kralj andergraunda“ i „laureat ljudi sa američkog dna“, i pored nesumnjive popularnosti, za života u SAD nije dobijao zasluženu pažnju kritike, ali je zato u Evropi bio naširoko slavljen, pogotovo u Nemačkoj u kojoj se rodio (Andernah, 16. avgust 1920). Pisao je o svakodnevnom naličju američkog života, onom kojim živi američka sirotinja, slabi i odbačeni, o svojim unutrašnjim demonima alkoholizma i depresije, kao i o samom pisanju i odnosu prema ženama. Pesma „Genijalnost gomile“ objavljena je u istoimenoj zbirci 1966. godine. Njome šalje poruku da bi svi koji teže istinitosti, stvarnoj ljubavi, autentičnosti i stvaralaštvu mogli biti suočeni sa nerazumevanjem, zavišću, odbacivanjem, a zatim i sa nepatvorenom mržnjom koja bi mogla da ih odvede u propast. Govori o nemerljivom potencijalu čoveka za mržnju, pogotovo prema drugom čoveku kojem iz bilo kog razloga zavidi. Da prikriju svoje manjkavosti, napadaće ga zbog i najmanje nesavršenosti njegove ličnosti i dela, a zatim i iz sasvim izmišljenih povoda, ne shvatajući da upravo te nesavršenosti, asimetrije i odstupanja od uobičajenog i čine istinsku umetnost. Zavist će uskoro zameniti mržnja, jedina istinski savršena stvar kojom takvi ljudi raspolažu. Krivicu za sve i bilo šta svaliće na tebe, a sebe proglasiti pravednima. Tvoje uništenje je njihov cilj. Zato se čuvaj njihove savršene mržnje, jer bi ti ona zaista mogla kobno nauditi, unoseći u tebe sumnju u sopstvenu sposobnost da voliš, osećaš, živiš i stvaraš. Jedna od najdužih pesama Čarlsa Bukovskog čitaocu upućuje i poziv na buđenje, na povratak u stvarnost i njeno istinsko sagledavanje, lišeno svake relativizacije namera onih koji te stalno napadaju. Ovu pesmu je mogao napisati samo neko ko je preživeo takve besomučne napade. Čarls Bukovski je preminuo od leukemije 9. marta 1994. godine. Sahranjen je u San Pedru, Kalifornija. Na njegovoj nadgrobnoj ploči piše: „Ne pokušavaj“, njegov stih kojim pisce i pesnike podučava o stvaralaštvu. U pismu iz 1963. objašnjava taj pristup: „Šta da radiš? Kako da pišeš, stvaraš? Ne radiš ništa, rekao sam im. Ne pokušavaj. To je veoma važno: ne pokušavati, niti da voziš Kadilak, ni da stvaraš, ni da budeš besmrtan. Čekaš, a ako se ništa ne desi, još čekaš. To je kao buba koja stoji visoko na zidu. Čekaš da ti dođe. Kad priđe dovoljno blizu, spljeskaš je. Ili, ako ti se baš sviđa kako izgleda, pretvoriš je u kućnog ljubimca.“
Back to Top